Imam cetri lose strane
moglo bi se reci da su mane
ljubim, lazem paralelno
zaljubim se triput dnevno
Cetvrta je losa strana
ostavljam te ovih dana
ima jos koja da ti ne lazem
ali ove cetri su mi najdraze
Plesi sa mnom, takva sam i gotovo
plesi sa mnom, jos se niko nije otrovo
plesi, nece noc cjeli zivot trajati
ma plesi sa mnom
ma dobro cu ti stajati
Mozes kosu cupati
mozes prozore polupati
rekla sam ti istinu o sebi
i da nisam takva, volio me ne bi
Mozes imat bilo koju
al' ti zelis ljubav moju
znam da sam ti duso neodoljiva
ali ja bih nocas samo plesala.
plesi sa mnom

ples za Sanjarenja56
Kada su dani tako sivi,monotoni povadim albume,kutije u kojima civam svasta nesto,posirim po sobi i uzivam.Ima tu svega.Nemojte se smejati ja i dan -danas sakupljam salvete,imam ih jako puno.Svaki put se odusevljavam...jao vidi ovaj kako je lep...
Nabacane uspomene u mnoge kutije i kutijice.Osluskujem zvuk proslosti iz svake te sitnice koje mi nesto znace i podsecaju na neke susrete,neke meni drage osobe..Prelistavam stare slike i razmisljam kako imaju dar da me podsete i vrate u dane prohujale sa kosavom.Fotografije imaju magiju,sa njima na trenutak ostavljam iza sebe tezak dan i sve probleme koje svi mi imamo.Najlepse su crno-bele slike,a na njima svi tako lepi,uniformisani.

Secam se ,davno bese,bila sam u Vrnjackoj Banji i u jednoj forografskoj radnji obukli mi kaubojsko odelo,sa sesirom i sa dva pistolja...a ja mala,izgubljena u svemiru.Koliko jedna slika moze da izazove brojna secanja.
Zagledana u te fotografije,vidim sebe na kraju sveeta...Al"cini se taj kraj sveta nikada nije dovoljno daleko.

Obična pesma
Naša je ljubav bila kratkog veka,
Trenutak jedan - tek godinu dana.
I rastavi nas naglo sudba preka,
Bez uzdisaja, bez suza, bez rana.
U svađi nam je proslo pola dana;
U pomirenju mučnom pola noći.
I bežao sam iz našeg stana,
Tražeci mira u poljskoj samoći.
No to je bilo kratko vreme;
Pa postadosmo tuđi jedno drugom;
I gledasmo se u ćutanju dugom,
Tupo, k'o sito dete šećerleme.
I tako sve je prošlo; i ja sada
Ne mogu kleti nebo ni sudbinu,
Il' s pesnicama stisnutim, pun jada,
Prokleti žene ili podlost njinu
Pa ipak - da si samo katkad znala
Veliki, kobni oganj duše ove,
I silnu ljubav što nisti k'o hala
Sve druge misli i nade i snove; -
Pa ipak - da si samo katkad htela
U zanosu, i sličnu mekoj svili,
Da nađeš nežnu reč iz srca vrela -
I mi bi možda dugo srećni bili
A sad polako teče ovo vreme;
Postasmo tako tuđi jedno drugom;
I gledamo se u ćutanju dugom
Tupo, k'o sito dete šećerleme.
Sigurno se svi secate ove lepe pesme.
Ovo je sveća namenjena svima onima kojih više s nama nema, a ostavili su veliki trag u našim životima.
Dok smo živi mi, živi će biti i oni u našim mislima i sećanjima.
| « | Novembar 2008 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |